S vremena ne vreme, dođe do mene rečenica – “Vala su se ljudi otuđili, niko se ne posećuje, svi zauzeti.” Otuđenost je izolacija, udaljenost ili usamljenost osobe. Međutim da li su se ljudi otuđili ili je to samo mahalska priča?
Ova priča oko otuđenosti ljudi je krenula nakon svega što se desilo od korone. Svi pretpostavljaju da je to jedan od razloga. Ranije je kažu bilo bolje, ljudi su se obilazili, više razgovarali i provodili vremena zajedno.
Sve to bi možda prošlo kao tačno u mahalskim pričama ako se ne porazmisli malo i dođe do zaključka da nam je mnogo bolje psihički (ekonomski ne, zbogi inflacije, ratova i svih drugih čuda).
Idemo jedno po jedno. Prvo su ljudi shvatili jednu ključnu stvar, a to je da provode vreme u izolaciji kvalitetno, a zatim i da je mnogo bitnije kvalitetno provesti vreme nego se posvetiti kvantitetu (broj ljudi). Shvatili smo da ne moramo da se odazovemo na sva druženja i kafe, kao i da prioritet budu ljudi koji nam prijaju i aktivnosti koje nam odgovaraju.
“Svi samo rade, zauzeti su i trče svuda, niko nema vremena za posetke.”
Zamislite osobu koja radi svakog dana, dosta ljudi i dva posla i onda dođe vikend. Prvo je bitno naspavati se, onda to slobodno vreme od kapitalističkog robovanja iskoristiti sa ljudima koje voli, svojom porodicom i par prijatelja ili čak uz neki film, igricu ili društvenu igru. Jer zbog čega tu crkavicu od odmora trošiti za održavanje odnosa iz kurtoazije. Piti kafu sa ljudima i ogovarati na posetku samo da se neki odnosi ne bi ugasili. Ako ih to održava znači da i treba da se ugase.
Druga stvar koja je razlog te “otuđenosti” jeste činjenica da je život mnogo manje dosadan i pojavljuje se iz dana u dan sve više stvari koje nam oduzimaju vreme.
Ljudi koji tvrde da smo se otuđili su živeli u vremenu gde je dosada postojala, pa su ljudi “ubijali” dosadu sa drugim dokonim ljudima, imali su vremena za širok krug rodbine i prijatelja. Danas, pored milion vrsta zabave i razonode, biznisa sa strane i interneta, taj višak vremena ne postoji.
Jednostavno, nakon napornog dana na poslu, više volim da odgledam neki dobar film koji dugo želim da pogledam, da prošetam sa ženom i decom u parku, da naučim nešto novo, igram društvene igre sa par prijatelja, bavim se raznim hobijima nego da ogovaram, pijem kafu i trošim svoje vreme sa ljudima samo da ne bih bio “otuđen”.
Ljudi su odabrali mir, kvalitet i odmor, a ostavili iza sebe dangubu, ogovaranje i održavanje odnosa koji su ne održivi.
Ako ste vi ta osoba sa kojom ljudi više ne provode vreme, nemojte misliti da su zauzeti, jer ako ja uživam da popričam i popijem kafu sa nekim, stvoriću i vreme i prostor za tu osobu. Jednostavno niste prioritet i kvalitet za njih.