Pablo Neruda citati nisu samo stihovi — to su male istine koje spajaju ljubav, život i ljudsku ranjivost u savršeno oblikovane reči. Njegova poezija nosi nežnost koja greje, ali i dubinu koja ponekad zaboli, podsećajući nas da je svaki odnos mešavina strasti, prolaznosti i tišine koju samo pravi osećaji mogu ispuniti. Neruda ume da uhvati ono što mnogi od nas osećaju, ali ne znaju da izgovore, pa zato njegovi stihovi žive i danas, kao putokaz za one koji traže ljubav, smisao ili malo lepote u svakodnevici.
1
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan.
2
Ljubav je jaka kao smrt.
3
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je reke potopiti.
4
Što je stablo naučilo od zemlje da je moglo razgovarati s nebom?
5
Dvoje sretnih ljubavnika nemaju kraja ni smrti, rađaju se i umiru više puta dok žive, imaju večnost prirode.
6
Tko ništa ne zna mora svemu vjerovati.
7
Kada osetimo ljubav osoba koje volimo, to je vatra koja hrani naše živote.
8
Jednog dana, negde- bilo gde, nevoljno, naći ćeš sebe, i to i samo ti može biti ili najsrećniji ili najgorči sat u životu.
9
Smeh je jezik duše.
10
Možeš poseći svo cveće, ali ne možeš sprečiti da dođe proleće.
11
Oduzmi mi hleb, vazduh, svetlo, proleće, ali nikad tvoj smeh, jer bih tada mogao umreti.
12
Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle, volim te izravno bez problema i gordosti, tako te volim jer ne znam voleti drugačije…
13
Ljubav se ne meri vlasništvom, dijamantima i poklonima. Meri se deljenjem sebe sa svetom oko sebe.
14
Dete koje se ne igra, nije dete, ali čovek koji se ne igra, zauvek je izgubio dete koje je živelo u njemu i koje mu strašno nedostaje.
15
Ako nas ništa ne može spasiti smrti, makar nas ljubav može spasiti života.
16
Samo nas strpljenje može dovesti do dostignića potpune sreće.
17
Hajde da velikodušno zaboravimo one koji nas ne mogu voleti.
18
Mi pesnici mrzimo mržnju i ratujemo protiv rata.
19
Želim da radim sa tobom ono što proleće radi trešnjama.
20
Ali volim tvoja stopala samo zato što su hodala po zemlji i po vetru i po vodi, dok me nisu našla.
21
Voleo sam je, a ponekad je i ona volela mene.
22
Neću pripadati nikome drugom, samo tebi. Dok mi se kosti ne pretvore u pepeo i srce ne prestane da kuca.
23
Ljubav se rađa iz sećanja, živi od inteligencije i umire od zaborava.
Ne činite sa ljubavlju ono što dete radi sa svojim balonom; kada ga ima, ignoriše ga, a kada ga izgubi, plače.
25
Onda shvatiš da nije ona koji ti pomera tlo pod nogama, već ona koji te centrira. Nije ona koji ti ukrade srce, već ona koji ti daje osećaj kao da si ga ponovo osvojio.
26
Volim te na ovaj način jer ne znam nijedan drugi način da volim.
27
Da li onaj koji uvek čeka pati više od onog koji nikada nikoga nije čekao?
28
Noću sanjam da smo ti i ja dve biljke koje su rasle zajedno, isprepletenog korenja, i da poznaješ zemlju i kišu kao moja usta, pošto smo napravljeni od zemlje i kiše.
29
Sudbina mi je bila da volim i kažem zbogom.
30
Žeđ za tobom me proganja tokom gladnih noći.
31
Ako se ne popnete na planinu, nikada nećete uživati u pogledu.
32
Sreća je unutrašnja, a ne spoljašnja; ne zavisi od toga šta imamo, već od toga šta jesmo.
33
Zaboravimo velikodušno one koji nas ne mogu voleti.
34
Postoje rane koje – umesto da nam otvore kožu – otvaraju nam oči.
35
Sada je zabranjeno ne osmehnuti se pred problemima, ne boriti se za ono što želiš, ne odustati od svega iz straha, ne ostvariti svoje snove.
36
Sreća je izgovor za neuspehe.
37
Oni koji uništavaju samoljublje, oni koji ne dozvoljavaju sebi da im se pomogne, umiru polako.