Jestive pečurke su niskokalorične, bogate vlaknima, s malo masti i ugljenih hidrata. Sadrže vitamine A, C, B6, B12, selena – i jedina su namirnica iz grupe povrća koja u znatnim količinama sadrže vitamin D.
Bilo da pravite supu, pastu ili burger, pečurke mogu biti glavni junak svakog obroka. Njihov ukus daje dubinu jelima, a svaka vrsta donosi nešto posebno na tanjir.
1. Šampinjon
Šampinjoni su jedina pečurka koja se masovno konzumira i sirova, a čine oko 90% ukupne proizvodnje pečuraka u svetu.
Opis: Najrasprostranjenija pečurka na svetu.
Ukus: Blag, neutralan.
Priprema: Može se jesti sirov (u salatama), ali najbolje dolazi do izražaja kada se prži na maslacu ili ulju.
2. Kremeni
Kremeni, beli šampinjoni i portobelo su genetski ista vrsta pečurke – samo u različitim fazama zrelosti!
Opis: Braon verzija šampinjona, nešto čvršće teksture.
Ukus: Bogatiji i „zemljaniji“.
Priprema: Idealne za čorbe, rižota, pečenja i punjenje.
3. Portobelo
Portobelo je toliko mesnat da ga mnogi vegetarijanci koriste kao zamenu za odrezak ili burger pljeskavicu – čak i po restoranskim standardima.
Opis: Zrela verzija kremenih, velika i mesnata.
Ukus: Dubok, pun.
Priprema: Odlična na roštilju, kao zamena za meso u burgerima ili punjena sirom i povrćem.
4. Šiitake
U Japanu se šiitake pečurke koriste više od 1000 godina, ne samo u kulinarstvu već i u tradicionalnoj medicini zbog svojih imunoloških i antiinflamatornih svojstava.
Opis: Tradicionalna azijska pečurka.
Ukus: Aromatična, blago dimljena.
Priprema: Može se koristiti sveža ili suva. Suve se prethodno potapaju u vodi i često koriste u supama, čorbama, nudlama.
5. Bukovača
Bukovače imaju prirodna antibakterijska svojstva i jedne su od retkih pečuraka koje mogu razgraditi plastiku u laboratorijskim uslovima.
Opis: Raste u grozdovima, ima široke, talasaste klobuke.
Ukus: Blag, pomalo orašast.
Priprema: Prženje, roštiljanje ili kao dodatak testenini. Sjajne su kao zamena za meso.
6. Lisičarka
Lisičarke je nemoguće gajiti u kontrolisanim uslovima – moraju se brati iz prirode jer rastu u simbiozi s korenjem drveća.
Opis: Zlatno-žuta boja, ima voćkasti miris.
Ukus: Suptilan, blago voćkast.
Priprema: Pržene na puteru, sa belim lukom, idealne uz testeninu ili jaja.
7. Morel (Smrčci)
Smrčci su toliko cenjeni da se kilogram kvalitetnih suvih smrčaka može prodati i za više od 500 evra na tržištu visoke gastronomije.
Opis: Retka i cenjena pečurka sa saćastom strukturom.
Ukus: Intenzivan, orašast.
Priprema: Prženi u maslacu, sa vinom ili punjeni. Nikada se ne jedu sirovi!
8. Maitake
U Japanu je maitake poznata kao „plesna pečurka“ (ples su sreće), jer su berači nekada plesali od sreće kada je pronađu, zbog njene retkosti i vrednosti.
Opis: Japanska pečurka, raste u velikim, pernatim rozetama.
Ukus: Dubok, bogat.
Priprema: Najbolje pržene ili pečene – odlične u supama i čorbama.
9. Enoki
U prirodi, enoki izgleda sasvim drugačije – tamniji i deblji. Kultivisani enoki koji viđamo u prodavnicama gaji se u mraku kako bi ostao beo i duguljast.
Opis: Duguljaste, tanke bele pečurke, često u azijskim jelima.
Ukus: Blag, hrskav.
Priprema: U supama (ramen) i salatama.
10. Lavljа griva
Lavlja griva sadrži jedinjenja koja mogu da stimulišu rast nervnih ćelija (NGF) i koristi se u istraživanjima za prevenciju demencije i Alchajmerove bolesti.
Opis: Bela, vlaknasta pečurka sa izgledom “grive”.
Ukus: Podseća na morsku hranu, posebno rakove.
Priprema: Pečena, pržena, odlična kao zamena za meso – često se koristi u veganskim burgerima.