Meša Selimović Citati – 101 Najlepših Citata
Najznačajniji pisac u novijoj istoriji, iza sebe je ostavio mnogo prelepih misli. Meša Selimović citati govore o svim aspektima života. Njegove knjige su prodirale u najdublje pore društva i ljudskih sudbina.
Njegova dela, kao što su “Derviš i smrt” i “Tvrđava,” nisu samo književni klasici, već i večna filozofska promišljanja o životu, ljubavi, smrti i slobodi. Meša Selimović je pisac čiji su citati poput ogledala – u njima svako može pronaći deo sebe.
Meša Selimović - Citati o životu
Najteže se govori o onome što te se najviše tiče.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš živjeti?
Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.
Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
Grešne misli su kao vjetar, ko će ih zaustaviti?
Vrijeme nije samo proticanje, već i prisustvo. Vidljivi trag nečije ruke što je davno zapisala neravne redove, prkosi smrti, a riječi i njihov smisao žive neprekidno, kao izvor koji ne presušuje, kao svjetlo koje se ne gasi.
Nisam htio ni jesti, ni piti, odbio sam kad me nudila, htio sam biti drugačiji od ostalih, zato sam bio isti.
Ništa nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, bit ću ruševina.
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stalni smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.
I nijedno zlo ne može postati dobro, zato što ga prihvata većina.
Nezadovoljstvo je kao zver, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Pusto mi je u duši. Prazno mi je srce.
Žena zna, žene uvijek znaju, makar ništa ne bilo rečeno, i prije će pomisliti da jest nego da nije.
Ne volim tugu, čini me zlim, zato se zavaravam bijesom.
Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.
Neće da prizna koliko se nadala. A ne zna čak ni čemu.
Rat je surova ali poštena borba, kao među životinjama. Život u miru je surova borba, ali nepoštena, kao među ljudima. Razlika je ogromna.
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.
Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobiješ svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.
Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.
U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladaju?
… vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.
Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
Lijepo je ovo osjećanje ponosa, brani nas od kajanja.
Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.
San je ono što se želi, a život je buđenje.
Sve je bilo moguće, a ništa se nije ostvarivalo.
Postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.
Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.
Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.
Uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje skriveno.
Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.
Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja greha, nego zbog greha.
Neka noć mora biti posljednja,i nešto mora biti što boli,uvijek.
Za laž za koju se ne zna, kojom se nesvesno vara, niko nije kriv.
Moral je zamisao, a život je ono što biva.
Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.
Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najveći. A znam zaboraviti ne mogu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, gužvajte moje emocije kao staru hartiju, uzalud vam trud.
Nećete postati bolji, nećete postati ja, jer treba vam i duša. A nju mi ne možete uzeti, i sve dok je imam, ostat ću Čovjek.
Nada je svodilja smrti, opasniji ubojica nego mržnja.
Kad ubijaju bez krivice, možda i puštaju bez opravdanja.
Tajna se duže pamti nego jasna istina.
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš.
Meša Selimović - Citati o ljudima
Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.
Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.
Ljudi su zla djeca. Zla po činu,djeca po pameti. I nikada neće biti drugačiji.
Čuvaj se mržnje, da ne pogriješiš prema sebi i prema ljudima. Čuvaj se žalosti, da ne pogriješiš prema Bogu.
Čovjek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.
Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo.
Ljudi su nepravedni, izigravaju naše povjerenje i ostavljaju nas kad nam je teško, potrebni smo im samo neoštećeni i jaki.
Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.
Čovek se navikne na svaki smrad.
Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se čini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tuđom glavom.
Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.
Nijedan čovjek nije dovoljno pametan.
Čovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.
Život ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.
Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; Navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu…
Naši ljudi žive mirno, a stradaju naglo.
Samo Bog zna svačiju krivicu. Ljudi ne znaju.
Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio… Sad o tome mislim drukčije… Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više…
Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad kako bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.
Čovjek je nepopravljiv i najčešće laže sam sebi.
Čovek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da oseti odjek svojih reči.
Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju.
Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.
Meša Selimović - Citati o prijateljstvu
Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.
Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.
Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi.
Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.
Do kraja života upoznaću ljude a nikad ih upoznati neću uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.
Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, prijeđi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasiječe.
Ali nikad ne znamo što izazivamo u drugom čovjeku riječju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.
Kad vidiš da mlad čovek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju.
Znaš li što je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Meša Selimović - Citati o sreći
Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.
Bilo mi je lijepo, bio sam gotovo srećan. Zurio sam u blistavu vodu, satima, i puštao da mi preko ruke prelazi obli talasić, dragajući me, kao da je živ stvor. I to je bilo sve što sam htio, sve što sam želio.
Čovekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspeh.
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i onće počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete. Kuda i kako da ode?
Apsolutne sreće nema, ona je u traženju.
Uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje skriveno.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Meša Selimović - Citati o ljubavi
A ljubav ti je razumna jer joj ne vjeruješ suviše. Kao ni ja. Samo neću to da priznam.
Ne rekavši joj ništa, ni koliko su njene riječi ljekovite, ni koliko me ohrabrila svojim povjerenjem bez razloga, zagrlio sam je nježno, kao nekad, prije sinoćnjeg događaja, bez strepnje i ustručavanja, potpuno opran, oslobođen, hrabro vedar
Ne bojim se ljubavi. Bojim se rizika. I zavisnosti. I moguceg bola.
Podrzavam u sebi spremnost na odstupanje. Da ne bude gore.
Volela bih da si uvek uz mene. Da si na mojoj strani. I kad sam razdražena. I kad nisam u pravu. I kad nismo sami. I kad sam nepravedna. Pređi preko moje zlobe, umiri me tihim dodirom, ne mučim te bez razloga. Ako ne znaš, sve je uzalud.
Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena tada je pametnija odlučnija ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen ili grub ili nerazmišljen ili plačljivo nežan.
Slušaj – kažem joj – govorim ozbiljno: Hajde da se vjenčamo. Nećeš mnogo dobiti. Šašav sam, nesrećan, često neprijatan, u životu sigurno neću daleko dotjerati, ali ću te voljeti! Ako ti je to dovoljno, pristani.
Čuvala me, i pored svega, onakvog kakav sam bio u njenim snovima. Čarobnjački me sastavljala od razbijenih komada, možda i ne primećujući pukotine
Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konačnost. Prvi put znam šta je sreća, osjećam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.
Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.
Ja teško dolazim. Kad jednom dođem, lako ostajem. Ali kao za inat, mogu da nestanem za tren i dami ne bude žao.
Ljubav je ipak jača od svega.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.
Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…
